MKI štampaće i podeliti bibliotekama “Dnevnik ratnog hirurga” dr Miodraga Lazića

Кao izraz dubokog poštovanja prema prerano preminulom, velikom čoveku i znamenitom srpskom hirurgu dr Miodragu Laziću, Ministarstvo kulture i informisanja odlučilo je da finansira štampanje novog izdanja njegove čuvene knjige “Dnevnik ratnog hirurga” i da tiraž podeli svim bibliotekama u Srbiji i Republici Srpskoj.

Životne vrednosti za koje se zalagao, radna etika i ljudske i moralne osobenosti činile su od dr Lazića uzoritu ličnost herojskih dimenzija i primer onog kulturno-istorijskog obrasca u pojedincu, koji je kao model i uzor vekovima bio inspiracija narodnoj etici, moralu i književnosti.

MКI će ovim odužiti tek najmanji deo duga koji kao društvo imamo prema uspomeni na dr Miodraga Lazića, navodi se u saopštenju Ministarstva kulture i informisanja.

Posle petnaestodnevne velike borbe sa infekcijom koronavirusa, dr Miodrag Lazić, dugogodišnji lekar na Hirurškoj klinici niškog Kliničkog centra, direktor Urgentnog centra KC Niš, preminuo je 14. aprila.

Žalosno je što je javnost velika dela ovog čoveka optkrila tek nakon njegove smrti.

Miodrag Lazić je rođen u Zemunu, a kada je njegov otac, koji je bio oficir JNA dobio prekomandu za Niš, prešao je u taj grad. Tamo je završio gimnaziju i studije medicine. Hirurgiju je specijalizovao na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu u tridesetoj godini.

Nakon specijalizacije je godinu dana radio u Vojnoj bolnici u Nišu, a nakon toga se zaposlio na Hirurškoj klinici Kliničkog centra u tom gradu.

Tokom devedesetih bio je ratni hirurg dobrovoljac u Republici Srpskoj Krajini i Republici Srpskoj, za šta ga je patrijarh Pavle odlikovao Ordenom Svetog Save.

U ovom periodu je napisao autobiografsko delo “Dnevnik ratnog hirurga (Knin 1991 – Srpsko Sarajevo 1995)”.

Spasavanje života – to je tvoja obaveza. Gubitak života – dilema, da li sam nešto uradio dobro ili nisam. Ne možeš tu da postaneš neskroman i budeš neka veličina, reči su kojima je doktor Miodrag Lazić, hirurg koji je spasio na stotine života u Sarajevu od 1992. do 1996. godine, opisao svoj posao u dokumentarnom filmu “Dnevnik ratnog hirurga”, snimljenom prema njegovoj autobiografskoj knjizi.

Sudeći po ovim rečima, moglo bi se zaključiti da je njegov posao tada bio je ono što je i inače radio svakog dana u Kliničkom centru u Nišu, sve dok nije preminuo od posledica korona virusa 14. aprila ove godine. Ali zapravo daleko je od toga.

Kroz ratnu bolnicu “Žica Blažuj”, koja je napravljena 1992. godine, prošlo je 12.000 ranjenika i izvrseno više od 3.500 operacija. Bilo je dana kada je između operacija imao samo 15 minuta odmora, operisao je i dok je i sam bio u gipsu, i nakon što je bolnica u kojoj je radio bombardovana, i onda kada su mu drugi govorili da odustane, da je pacijent mrtav… Doktor Lazić nikada se nije predavao. Kako je naveo u svojoj oproštajnoj poruci, čast i ponos mu nisu dozvoljavali da se skloni.
Zahvaljujući toj upornosti i velikom znanju, stotine ljudi danas svoj život duguje doktoru Lazi, kako su ga od milošte zvali. A doktor Laza zapamtio je svakog pacijenta koji je tih godina prošao kroz njegovu operacionu salu…

Kada se vratio u Niš, Lazić je nastavio da radi u Kliničkom centru.

Miodrag Lazić bio je jedan je od prvih zaraženih koronavirusom u Nišu. Predosećajući da će izgubiti životnu bitku jednoj od koleginica iz Urgentnog centra ostavio je oproštajno pismo:

Otišao sam časno i pošteno. Kao direktor UC dva meseca pred penziju, stajao sam ispred svojih ljudi, dragih doktora i sestara. Stajao sam na prvoj liniji, nisam se krio, naprotiv bio sam ispred svih znajući da sa svim svojim bolestima i godinama imam veliki rizik, ali čast i ponos mi nije dozvoljavao da se sklonim. Takav sam bio na Krajiškom ratištu godinu dana, na Sarajevskom ratištu četiri godine, za vreme NATO bombardovanja. Neću da odem tiho, hoću da odem onako kakav sam bio čitav život, a to znaju moji prijatelji, kolege, porodica. Svi su mi govorili da se sklonim, ali ja to sebi nikad ne bih oprostio. Moji voljeni Krajišnici, prijatelji iz Republike Srpske za koje sam živa legenda zauvek iskreno će plakati svi, jer su uvek verovali da sam neuništiv. Koliko sam ovih dana dobio poruka podrške. Volim vas zauvek. Moji unuci i unuka Mila ostaju bez dede, ćerke i sin da ne tuguju nego samo napred. Budite ponosni na mene. Drage moje kolege, Marija, Boki, Brale, Kando, Sunčica i Macane, drage moje sestre koje ste mi uvek verovale, zbogom. Voljenoj Ani, ratnom drugu i ženi poruka: budi hrabra i čvrsta zbog dece i unuka, a gore na onoj strani, jednoga dana bićemo ponovo zajedno. U Nišu mojim prijateljima poseban pozdrav. Poslednja mi je želja da me ispratite pesmom „Marš na Drinu.

Po njegovoj želji, Nišlije, a i cela Srbija, ispraća ga iz večeri u veče uz “Marš na Drinu”. Na Hramu svetog Cara Konstantina i kraljice Jelene projektovana je poruka kojom se Niš oprostio od Lazića: “Večno zahvalne, tvoje Nišlije, uz pesmu “Marš na Drinu”.

Od doktora Lazića oprostili su se i Bijeljina, Foča, Istočno Sarajevo, Trebinje, Prijedor, Prnjavor, Zvornik, Derventa…

Omiljeni lekar biće sahranjen u subotu.

izvor: RTS, Blic; foto: JugMedia