Beše nekada bioskop na Timoku

U godini u kojoj svet obeležava 120 godina kinematografije, Zaječar, koji je nekada imao tri bioskopa, nema ni jedan. A Zaječarci su na izmaku 19.veka, samo dve godine nakon što su braća Limijer decembra 1895.organizovala prvu filmsku projekciju u Parizu, mogli da uživaju u pokretnim slikama na belom platnu. U starim dokumentima ostalo je zabeleženo da je Stojan Nanić svojim sugrađanima prikazivao „laternu magiku sa izrednim i pokretnim i štambiljnim slikama“, a da je potom otvorio prvi putujući bioskop u Srbiji, poznat kao Nanićev.

Da očaranost filmskom magijom donosi dobru zaradu brzo su shvatili i drugi Zaječarci preduzetničkog duha, tako da su mnogi zakupljivali vašarske šatre i kafane za projekciju filmova.

Prvi stalni bioskop „Arena“ otvoren je 1912.godine. Nalazio se u daščari u blizini sadašnje železničke stanice, imao je 300 sedišta i dizel motor sa dinamom za svetlo. Za vreme bugarske okupacije daščara je srušena, a aparatura odneta u Bugarsku. Zadovoljstvo zvano film vratilo se u grad na Timoku tek 1919. godine.

Trgovac Čeda Janković počinje 1924. godine izgradnju prve bioskopske dvorane po ugledu na bečke, sa čak 450 mesta. Građena moderno za to vreme, dvorana je u sredini partera imala stolove sa stolicama, a sa strane u polukružnom delu bile su lože. Izgrađen je i polukružni balkon-galerija, dok se ispod ekrana nalazila bina sa prostorom za muzičare. U to doba zaječarska publika najviše je volela francuski film „Taras Buljba“, ali su rado bili gledani i: „Ana Karenjina“, „Pobuna na brodu Baunti“, „Romeo i Julija“… U biskopu „Timok“ ugledni građani proslavljavali su Novu godinu, sa večerom, projekcijom i igrankom do zore.

Po završetku rata, imovina Čede Jankovića je konfiskovana, a bioskop je prešao u nadležnost države.

Zlatno doba zaječarskog bioskopa bilo je sedamdesetih godina prošlog veka, sa tri-četiri projekcije dnevno i repertoarom za sve uzraste i ukuse publike. Stalni posetioci imali su „svoja“ sedišta, a tokom leta filmovi su prikazivani na letnjoj sceni, na terasi na krovu Jankovićeve zgrade. Filmski sladokusci uživali su u najnovijim ostvarenjima skoro u isto vreme kad i publika u Beogradu, a interesantno je da je i u desetak zaječarskih sela bila montirana bioskopska aparatura, pa su i u njima projekcije bile redovne.

Zbog stravične inflacije, otvaranja video klubova i nebrige nadležnih, nastariji zaječarski bioskop zatvorio je svoja vrata početkom devedesetih.

Šest godina kasnije filmska magija vratila se u Zaječar na kratko. „Podzemlje“ Emira Kusturice punilo je bioskopsku salu danima. Sećam se, sedela sam na galeriji sa drugaricom Gocom, presrećna što sam prvi put u bioskopu o kojem sam do tada samo slušala priče kolega i prjatelja. Filmska idila nije dugo trajala…

Zgrada bioskopa sada propada, a potomci Čede Jankovića očekuju da im država vrati ono što im pripada.

Tako je Zaječar, u kojem su osim „Timoka“ jedno vreme radila još dva bioskopa „Korzo“ i „Jadran“, ostao bez dvorane za prikazivanje filmova. Istina, u pozorištu se s vremena na vreme organizuju 3 D projekcije, ali,to nije to…

fotografija: Istorijski arhiv

tekst preuzet sa bloga Novo jutro  http://www.novojutro.rs/bese-nekada-bioskop-na-timoku/