Izložba slika Selene Vicković

U okviru pratećeg programa 29. Festival “Dani Zorana Radmilovića” u Narodnom muzeju “Zaječar”, otvorena je Izložba slika “Igre” Selene Vicković .

„Rane slike, vizuelno agresivne, živahne i nesigurne u priči o sopstvenom (autorskom, ženskom) identitetu, o hedonističkoj bezbrižnoj pozi, o „detetu u pozorištu dosade“, otvorile su vremenom jednu od najvažnijih ženskih priča u srpskom savremenom slikarstvu..“ napisala je, između ostalog dr Lidija Merenik u knjizi „O umetnosti Selene Vicković“.

Izložbu je otvorila direktorka Narodnog muzeja Zaječar dr Maja Živić, koja je izrazila zadovoljstvo što je i muzej, zadno sa zaječarskim pozorištem deo festivala posvećenog velikom zaječarskom glumcu.

U kratkom, ali veoma emotivnom obraćanju, Selena Vicković je podelila radost sa okupljenima zato što izlaže u rodnom gradu svoje majke i svog ujaka i na neki način svojom izložbom izrazila zahvalnost ljudima koji čuvaju uspomenu na Zorana.
„Drago mi je pogotovo što su tu prijatelji ujka Zoranovi. Sve ovo je ovako nekako dobro ispalo zahvaljujući ovom festivalu i drago mi je što on postoji i što to radite sa toliko entuzijazma i što on traje i dalje. Ta Cacijeva knjiga o Zoranu, koja će biti promovisana, mi je takođe jako draga i na kraju, drago mi je da sam ovde.“
Selena Vicković se, u razgovoru sa novinarima, prisetila i svog ujaka, Zorana Radmilovića i podelila svoja sećanja na njega.

„Zoran je bio divan. Mislim da to ne moram ni da kažem, ali što se mene tiče, u Cacijevoj knjizi, ovoj što će biti u četvrtak promovisana, ima jedan deo gde sam malo o tome pisala, što nikad nisam pre, ali stvarno sam ga obožavala. Nekako mi je bio pdrška. Bio mi je podrška i da studiram slikarstvo i bio mi je u isto vreme i prijatelj i ujak. Mogu da kažem i da je bio duhovit, pametan, dobar, nikad nije bio strog. Nikad mi nije dao ni savet onako direktno, nego je nekako uvek sa strane savetovao.“

Selena Vicković je rođena 1958. u Beogradu, gde je i diplomirala na Fakultetu primenjenih umetnosti 1982. godine. Kao stipendista francuske vlade je bila na specijalizaciji na Ecole Nationale Su–perieure des Beaux–Arts u Parizu 1984–86. Magistrirala je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 1988, gde predaje na predmetima Crtanje i Slikanje 1989–99, i ponovo od 2013. godine. Dobitnica je nagrade Salona savremene umetnosti Monrouge, Pariz 1999.