Svetski dan pozorišta: “Radovan III” na fejsbuk stranici Ateljea 212

Povodom Svetskog dana pozorišta, Atelje 212, kao poklon svojoj publici, na fejsbuk stranici emituje kultnu predstavu “Radovan Treći” u okviru akcije “Pozorište za sva vremena”.

“Radovan Treći” Dušana Kovačevića u režiji Ljubomira Mucija Draškića, premijerno je izveden 30. decembra 1973. godine, a svoje role maestrano su odigrali Zoran Radmilović, Maja Čučković, Mira Banjac, Milutin Butković, Taško Načić, Milan Caci Mihailović i Tatjana Beljakova.

Predstava je izvedena 299 puta, a poslednji put igrana je na sceni Ateljea 9. juna 1985. godine.

Tradicionalnu poruku povodom 27. marta – Svetskog dana pozorišta koju svake godine objavljuje Međunarodni pozorišni institut (ITI) ove godine napisao je pakistanski dramaturg Šahid Nadim. Kako zbog trenutne situacije u svetu nije moguće da poruka bude pročitana pre početka predstave u svim pozorištima, glumci beogradski teatara su se udružili i snimili video u kome čitaju teks poruke.
Prenosimo jedan segment:

U današnjem svetu, netrpeljivost, mržnja i nasilje ponovo su u porastu, nacije se huškaju jedna na drugu, vernici se bore protiv drugih vernika, a zajednice šire mržnju protiv drugih zajednica… u isto vreme, deca umiru od neuhranjenosti, majke umiru na porođaju usled nedostatka adekvatne medicinske nege, a ideologije mržnje cvetaju. Naša planeta sve dublje tone u društvenu katastrofu, i mi ponovo čujemo kopita konja Četiri jahača Apokalipse. Treba da se nadahnemo duhovnom snagom; da se borimo protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i ignorisanja sveta u kojem živimo, planete na kojoj živimo. Pozorište ima tu ulogu, plemenitu ulogu, da ispuni čovečanstvo energijom i pokrene ga da se izdigne iznad ambisa. Ono može da uzvisi pozornicu, prostor izvođenja, u nešto sveto.
U južnoj Aziji, umetnici s poštovanjem dodiruju daske scene na koju stupaju, a ta drevna tradicija potiče iz vremena prožimanja duhovnog i kulturnog. Vreme je da ponovo ostvarimo tu simbiozu umetnika i publike, prošlosti i budućnosti. Rad u pozorištu može da bude sveti čin i umetnici zaista mogu da postanu avatari uloga koje glume. Pozorište podiže umetnost glume na viši duhovni nivo. Pozorište ima potencijal da postane svetilište, a svetilište prostor za izvođenje,

navodi se u poruci koju potpisuje pakistanski dramaturg Šahid Nadim.